Uvod u državne potpore

pjr-educa-47

Znanje o državnim potporama uskoro će postati dio abecede poslovanja za sve poduzetnike u Republici Hrvatskoj, ali i za sve pravne osobe koje raspolažu javnim novcem. Razlog za to je jednostavan – Europska unija zabranjuje dodjelu potpora, odnosno dopušta je samo iznimno, pod uvjetima koji su propisani aktima EU. Pored činjenice što su državne potpore relativno nov pojam za hrvatske institucije, treba naglasiti da je riječ i o izrazito kompleksnom i širokom pravnom području u okviru prava tržišnog natjecanja, a koje je dijelom javnog prava EU. Ova PJR EDUCA neće se obrađivati državne potpore u poljoprivredi.

Posebnosti i smisao državnih potpora u pravnom i ekonomskom kontekstu EU

Smisao ovakvog uređenja državnih potpora očituje se prvenstveno u ciljevima koji se odnose na očuvanje unutarnjeg tržišta EU, zaštitu potrošača, smanjenje cijena pružanja proizvoda i usluga te poticanje trgovine između država članica.

Kada bi se bilo kojim subjektima (države članice, poduzetnici) omogućavalo da jednostranim djelovanjem ili dogovaranjem dijele unutarnje tržište ili da se javna sredstva dodjeljuju poduzetnicima (npr. bespovratna sredstva, porezne olakšice, niže kamatne stope, jamstva) kao nedopuštena potpora, naprijed navedeni ciljevi EU ne bi bili ostvarivi.

Sprečavanju takvog djelovanja poduzetnika i država članica služe pravila tržišnog natjecanja i načelna zabrana državnih potpora.

S druge strane, državna intervencija u obliku potpore ponekad je potrebna i dobrodošla, npr. za popravljanje određenih uobičajenih tržišnih neuspjeha[1].

Pravno uređenje i nadležnosti u području državnih potpora

Područje državnih potpora je regulirano aktima pravne stečevine, a koja je izravno primjenjiva i nadređena hrvatskom pravu. Državne potpore uređene su u RH i Zakonom o državnim potporama (NN 47/14), ne dirajući njihovo uređenje Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (dalje u tekstu: UFEU) i uredbama institucija EU, ali i presudama Suda Europske unije (dalje u tekstu: Sud EU) te kroz takozvani „soft law“, koji se razvio u nedostatku formalnog zakonodavstva u obliku uredbi (do 1998. g.).

Važnost koju EU pridaje ovom pravnom području vidljiva je iz činjenice da je ono u isključivoj nadležnosti EU, prije svega Europske komisije (dalje u tekstu: EK) koja strogo nadzire dodjelu potpora i nalaže povrat te Suda EU koji nadzire rad EK.

Utvrđivanje državne potpore

Utvrđivanje državnih potpora se vrši u 2 koraka:

  • provjera jesu li ispunjeni svi uvjeti za postojanje državnih potpora
  • provjera je li dodjela državne potpore spojiva sa zajedničkim tržištem

Koraku 2 se pristupa samo ako je u 1 koraku utvrđeno da državna potpora postoji.

U zadnjih nekoliko desetljeća, sudska praksa Europskog suda i upravna praksa EK iznjedrile su određene kriterije primjene članka 107. UFEU koji načelno zabranjuje dodjelu potpore. Tako se mogu izdvojiti sljedeći uvjeti koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi državna potpora zaista postojala:

  1. da postoji određena državna potpora kao ekonomska prednost dodijeljena jednom ili više poduzetnika;
  2. da je prednost dana od „države članice ili kroz državna sredstva“ u bilo kojem obliku da se može pripisati državi;
  3. da je mjera selektivna, jer je riječ o sredstvima koja su dodijeljena određenom poduzetniku ili poduzetnicima, regijama ili pojedinim gospodarskim sektorima, ili davatelj potpore koristi svoje diskrecijsko pravo;
  4. da postoji stvarni ili potencijalni učinak narušavanja tržišnog natjecanja, takva mjera/prednost utječe na trgovinu između RH i država članica EU

Kada je državna potpora dopuštena

Nakon što se utvrdi da postoji državna potpora temeljem prethodno navedenih kriterija, utvrđuje se je li potpora dopuštena. Procjena sukladnosti dodjele državne potpore proizlazi iz ocjene ravnoteže između negativnih i pozitivnih učinaka koje potpora ima na tržišno natjecanje i na trgovinu između država članica EU, odnosno na trgovinu između RH i država članica EU.

Procjena sukladnosti dodjele državne potpore proizlazi iz ocjene ravnoteže između negativnih i pozitivnih učinaka koje potpora ima na tržišno natjecanje i na trgovinu između država članica EU, odnosno na trgovinu između RH i država članica EU.

Pri ocjeni svrsishodnosti potpore treba poći od sljedećih osnovnih pitanja:

  1. Je li potpora usmjerena ostvarenju cilja od općeg (zajedničkog) interesa?
  2. Je li program potpore izrađen tako da se može ostvariti zadani cilj odnosno osigurava li se potporom ublažavanje tržišnih nedostataka ili je riječ o nekim drugim ciljevima?
  3. a) Je li potpora prikladan instrument za postizanje zadanog cilja?
  4. b) Postoji li poticajni učinak koji se odnosi na promjenu tržišnog ponašanja poduzetnika – korisnika potpore?
  5. c) Je li potpora proporcionalna teškoćama koje se žele ublažiti odnosno mogu li se promjene u ponašanju korisnika potpore postići s manjom svotom potpore?
  6. Je li narušavanje trgovine i tržišnog natjecanja ograničeno, odnosno je li ravnoteža između pozitivnih i negativnih učinaka potpore pozitivna?

U slučaju postojanja državne potpore davatelj potpora ima nekoliko opcija (postupaka) kako istu učiniti spojivom sa zajedničkim tržištem:

  • prijave potpora Europskoj komisiji sukladno Uredbi Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. i Uredbi Komisije (EZ) br. 794/2004 od 21. travnja 2004.
  • temeljem Uredbe Komisije (EU) br. 651/2014 оd 17.6.2014 – Uredba o općem skupnom izuzeću
  • temeljem Uredbe Komisije (EU) br. 1407/2013 оd 18. prosinca 2013. – Uredba o de minimis potporama

Prijava potpore EK

Jedan od načina na koje se potpora može učiniti dopuštenom je tako što će država članica unaprijed prijaviti EK plan za dodjelu neke potpore. EK može odlučiti da se:

  1. prijavljena potpora odobrava
  2. da država članica mora odustati od prijavljene potpore ili je izmijeniti

Postoje jasna pravila za ocjenu dopuštenosti potpore koja uzimaju u obzir veličinu poduzetnika, njegovu lokaciju, sektor kojem pripada, svrhu potpore i sl., a koja su javno objavljena u raznim dokumentima EK (regulations, communications, notices, frameworks, guideline, letters to Member States). Diskrecijsko pravo EK ograničeno je sudskom kontrolom odluka EK od strane Suda EU te aktima same EK.

Skupna izuzeća – Uredba o općem skupnom izuzeću

Uredba Komisije (EU) br. 651/2014 оd 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. UFEU (tzv. „GBER“ ).

Budući da je EK primijenila članke 107. i 108. UFEU-a u brojnim odlukama te izložila svoju politiku u nizu priopćenja, s ciljem osiguranja učinkovitog nadzora i pojednostavljenja administrativnog postupka, omogućila je, za određene kategorije državnih potpora, izuzimanje postupka prijave iz članka 108. stavka 3. UFEU.

Potpore male vrijednosti (de minimis potpore) – Uredba o de minimis potporama

Potpore male vrijednosti (tzv. de minimis potpore) su potpore izuzete od prijave i kontrole EK budući da, s obzirom na iznos u kojem se dodjeljuju, nemaju učinke na tržišno natjecanje i trgovinu na unutarnjem tržištu EU.

Ukupni iznos de minimis potpore koja se po državi članici dodjeljuje jednom poduzetniku ne smije prelaziti 200.000 EUR tijekom bilo kojeg razdoblja od tri fiskalne godine (izuzeće za sektor cestovnih prijevoznika: 100.000 EUR). Dodjeljuje se, trenutno, temeljem Uredbe Komisije (EU) br. 1407/2013 оd 18. prosinca 2013.

Tko je potencijalni korisnik državne potpore – poduzetnik pod definiciji Suda EU

Sud EU je dosljedno definirao poduzetnike kao subjekte koji obavljaju gospodarsku djelatnost, bez obzira na njihov pravni status i način na koji ih se financira

Posljedice ovakvog definiranja poduzetnika su sljedeće:

  1. status subjekta na temelju nacionalnog prava nije odlučujući
  • subjekt koji je klasificiran kao udruženje ili sportski klub na temelju nacionalnog prava može se, bez obzira na to, smatrati poduzetnikom u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. Isto to vrijedi i za subjekt koji je službeno dio javne uprave.
  1. primjena pravila o državnim potporama kao takva ne ovisi o tome je li subjekt osnovan u cilju ostvarivanja dobiti – na temelju sudske prakse Suda EU, neprofitni subjekti isto tako mogu nuditi robu i usluge na tržištu
  2. klasifikacija subjekta kao poduzetnika uvijek ovisi o posebnoj djelatnosti
  • subjekt koji obavlja gospodarsku i negospodarsku djelatnost smatra se poduzetnikom samo kad obavlja gospodarsku djelatnost.

 

[wpfilebase tag=file id=26 tpl=simple /]

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin

Najnoviji članci iz iste kategorije