Između svih događaja vezano uz ukrajinsku krizu i COVID koji su temeljito uzdrmali svakodnevicu u proteklih nekoliko godina, Europska unija odjednom se nalazi u sredini financijskog razdoblja 2021.-2027. godine, a članak “Budućnost kohezijske politike Europske unije – što nas čeka nakon 2027. godine?” autora Jakše Puljiza i Ivane Biondić, objavljenog u 40. izdanju IRMO aktualno[1], istražuje ključne aspekte i izazove kohezijske politike EU nakon trenutnog financijskog razdoblja.
Kohezijska politika EU ima za cilj smanjiti socio-ekonomske razlike među regijama i državama članicama, fokusirajući se na poticanje razvoja slabije razvijenih područja kroz financijsku podršku različitim projektima. Svaka sedmogodišnja financijska perspektiva EU donosi nova pravila koja oblikuju temeljnu arhitekturu ove politike.
Analizirajući deveto izvješće o koheziji i nedavno objavljeni dokument o budućnosti kohezijske politike, autori pružaju uvid u temeljna pitanja koja će oblikovati politiku nakon 2027. godine. Rasprava također potiče razmišljanje o utjecaju kohezijske politike na razvoj Hrvatske.
Zašto je kohezijska politika važna?
Kohezijska politika je od vitalnog značaja za EU jer, ne samo da predstavlja načelo solidarnosti, već i doprinosi smanjenju ekonomskih i društvenih razlika. Ulaganja su usmjerena na infrastrukturu, inovacije, obrazovanje i druga ključna područja. Za razdoblje 2021.-2027., planirano je gotovo 31% ukupnog proračuna EU za razvoj putem fondova kohezijske politike.
Što se tiče Hrvatske, usvajanje preporuka moglo bi dovesti do snažnijeg fokusiranja na specifična teritorijalna obilježja pojedinih regija i potrebe specifičnih društvenih skupina, što bi moglo donijeti veću podršku za najmanje razvijene regije. Nadalje, može se očekivati veća podrška provedbi kompleksnijih teritorijalnih programa kao što su Strategija pametne specijalizacije odnosno Planovi industrijske tranzicije, a koji imaju ambiciju promjene strukturnih obilježja regionalnih gospodarstava. Također, kombiniranje reformi i ulaganja kao što je to trenutno slučaj u Nacionalnom planu za oporavak i otpornost, bi nakon 2027. moglo biti znatno prisutnije unutar programa financiranih od strane kohezijske politike (pod pretpostavkom da u međuvremenu na razini EU ne dođe do svojevrsnog nastavka Mehanizma za oporavak i otpornost).
Značaj kohezijske politike za RH
Kohezijska politika bi tako mogla postati važan pokretač za daljnje strukturne reforme u Hrvatskoj, ali s posebnim naglaskom na njihovoj teritorijalnoj dimenziji, odnosno teritorijalnim učincima. Što se tiče financijskog učinka nakon 2027. na Hrvatsku, on će najviše ovisiti o tome koliko će ukupno sredstava biti stavljeno na raspolaganje za kohezijsku politiku u idućem Višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za razdoblje 2028.- 2034., a nakon toga i o specifičnim kriterijima koji će se primijeniti prilikom utvrđivanja nacionalnih omotnica za sredstva iz fondova kohezijske politike. Obzirom na niz potreba za pojačanim financiranjem, posebno u sferi sigurnosti i obrane, strateške autonomije te migrantske i klimatske politike moguće je da se proračunska važnost kohezijske politike smanji nakon 2027., a što bi imalo za posljedicu umanjenje raspoloživih sredstava za Hrvatsku u odnosu na prethodna razdoblja, što bi moglo potaknuti veća ulaganja iz domaćih izvora u financiranje dugoročnih razvojnih prioriteta te smanjiti visoku razinu ovisnosti domaćih javnih ulaganja o EU izvorima.
Eventualna promjene metode plaćanja sredstava prema državama članicama u okviru kohezijske politike, odnosno uvođenja plaćanja temeljenog na ostvarenim rezultatima, povećala bi pritisak na sve dionike u RH da poboljšaju kvalitetu planiranja i provedbe razvojnih projekata, kako bi se njihovom provedbom doista i ostvarili postavljeni razvojni ciljevi. Time bi se ujedno ojačala politička volja za provedbu kompleksnijih intervencija koje u pravilu traže veće institucionalne napore i učinkovitu koordinaciju većeg broja dionika. U takvom je scenariju osobito važno da postoji jasna vizija domaćih aktera o tome kakve dugoročne promjene se planiraju ostvariti u pojedinim područjima javnih politika koje su predmet financiranja fondova kohezijske politike. Sve bi se navedeno u konačnici trebalo pozitivno odraziti na ukupne policy kapacitete u RH, a time donijeti opipljive koristi za razvoj gospodarstva i životni standard građana. Također, očekuje se snažnija povezanost ulaganja kohezijske politike s provedbom strukturnih reformi u državama članicama.
Nadalje, za poboljšanje učinkovitosti kohezijske politike nužno je i dalje raditi na pojednostavljivanju pravila provedbe gdje je sustav i dalje vrlo složen te iziskuje znatne administrativne napore zbog čega je važno nastaviti raditi na njegovom pojednostavljenju. Suradnja i učinkovito usklađivanje s ostalim politikama kako na razini EU tako i na nacionalnoj razini bit će i dalje važan izazov o kojem treba voditi računa kako bi se osigurala koherentnost i maksimizirao učinak kohezijske politike. U tom je dijelu potrebno i dalje poboljšavati nacionalni i EU okvir za strateško planiranje i koordinaciju koji će olakšati povezivanje i usklađivanje različitih politika, a što se može najbolje ostvariti u sklopu procesa Europskog semestra.
Za Hrvatsku kao slabije razvijenu zemlju članicu je prije svega važno kako će izgledati financijski položaj kohezijske politike u novom VFO-u, a osobito zbog toga jer je vrlo teško očekivati da će doći do nastavka financiranja država članica putem Mehanizma za oporavak i otpornost. Međutim, jednako tako je važno da hrvatska administracija izvuče vlastite pouke i zaključke o tome kako se može unaprijediti postojeći nacionalni sustav korištenja fondova kohezijske politike. Pritom je potrebno iskoristiti prethodna iskustva upravljanja fondovima kohezijske politike ali i iskustva s provedbom Nacionalnog plana za oporavak i otpornost. Izgradnja cjelovite i dobro koordinirane nacionalne politike ulaganja i strukturnih reformi je ono što bi trebao biti krajnji cilj, neovisno o visini dostupnih sredstava iz EU proračuna.
[1] https://irmo.hr/wp-content/uploads/2024/04/IRMO-aktualno-40.pdf
