3. Jednaki tretman
Kako je princip jednakog tretmana (engl. Equal treatement) ili ravnopravnosti jedan od 4 ključna principa po kojima se dodjeljuju sredstva EU, Europski parlament je još 2006. godine usvojio Direktivu o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakoga tretiranja muškaraca i žena u pitanjima zapošljavanja i obavljanja zanimanja (Equal Treatement Directive, 2006/54/EC[1]) kojom se zabranjuje bilo kakva diskriminacija na osnovi spola. Pitanje koje se nameće je – kako se to odražava na dodjelu EU sredstava.
U odgovor na postavljeno pitanje možemo usko sagledati ovaj princip i zaključiti kako ne smijemo diskriminirati između ponuđenih ženskih ili muških stručnjaka kod odabira ponude za nabavu usluga, te ih moramo ocjenjivati samo na temelju njihova iskustva i životopisa, a ne sa primišlju da npr. muškarac nije toliko „stručan“ kao primalja ili da žena nije dovoljno „snažna“ da bude nadzorni inženjer.
Naravno, ovakvo zaključivanje, iako ispravno, ne pokriva sva značenja principa jednakog tretmana. Bitno je sam termin sagledati iz šire perspektive. Tako npr. novi PRAG definira jednaki tretman unutar dodjele bespovratnih sredstava (granotva) na način da propisuje potpuno nepristran proces dodjele granta koji je označen kao ocjenjivanje projektnih prijedloga od strane Odbora za ocjenjivanje koristeći objavljene kriterije.
Nadalje, nama relevantna Direktiva o nabavi (Procurement Directive, 2004/18/EC) navodi: „kako bi se osigurao jednaki tretman, kriteriji dodjele ugovora moraju omogućiti objektivnu usporedbu i procjenu ponuditelja/ ponuda“. Prema navedenoj Direktivi, jedini dozvoljeni kriteriji dodjele ugovora su najniža cijena i ekonomski najpovoljnija ponuda (engl. “the lowest price” and “the most economically advantageous tender“). Jednaki tretman se također osigurava i na način da su kriteriji dodjele kao i relativni značaj koji se pridaje svakom od tih kriterija poznati potencijalnim ponuditeljima na vrijeme kako bi mogli izraditi svoje ponude.
Do sada smo utvrdili da je princip jednakog tretmana u osnovi pravo svakog potencijalnog ponuditelja/natjecatelja nadmetati se i dobiti javni ugovor što uključuje unaprijed znati pravila i kriterije odabira, gdje su kriteriji odabira postavljeni na objektivan način, pravila se jednako primjenjuju na sve, a nadmetanje je nepristran proces.
Pogledajmo sada i drugi glavni segment principa jednakosti – nediskriminaciju. Vrlo često se kod načela govori o principu jednakog tretmana, ali i o nediskriminaciji. Možemo reći da princip „jednakost“ zapravo ima svoj aktivni oblik (jednaki tretman) i pasivni oblik (izostanak diskriminacije).
Po prvom svi ponuđači se ocjenjuju po istim kriterijima, po drugom postavljeni kriteriji ne smiju biti ograničavajući za bilo koju skupinu. U okviru javne nabave to bi podrazumijevalo i skrivene oblike diskriminacije koje proizlaze iz primjene kriterija odabira ponuditelja. Tako npr. natječaj ne smije tražiti hrvatskog izvođača na način da se definira da „ponuditelj mora biti registriran za obavljanje xy djelatnosti što dokazuje potvrdom izdanom od Ministarstva“. Ovakvim definiranjem kriterija ponuditelje koji nisu iz Hrvatske stavlja se u nepovoljan položaj, onemogućuje se nepristrano ocjenjivanje i u konačnici ne postiže se jednakost.
Naravno, pri određivanju kriterija ne smijemo miješati diskriminaciju sa potrebama. Tako npr. recimo da imamo uslugu prijevoza koju nabavljamo i jedan od uvjeta je dozvola za prijevoz opasnih tvari. Recimo da, ako u Hrvatskoj takvu dozvolu posjeduju samo 4 prijevoznika, onda ovo može biti diskriminirajući kriterij. No, ukoliko će se na projektu zaista prevoziti opasne tvari onda ovaj kriterij nije ograničavajući nego je u skladu s potrebama projekta i apsolutno opravdan.
Ukoliko postoje objektivni razlozi za određivanje posebnih zahtjeva za ponuditelje moguće je da su kriteriji na prvi pogled postavljeni restriktivno no uvijek je potrebno sve sagledati iz pozicije potreba.
[wpfilebase tag=file id=4 tpl=simple /]
