Izrada ekonomsko-financijske analize služi kako bi se promatrale različite vrijednosti.
Imovina, kapital i obveze
Promatraju se osnovna sredstva koja se sastoje od dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine, te kratkotrajne imovine koja se sastoji od zaliha, potraživanja i novca. Nakon osvrta na svaki pojavni oblik imovine, uzima se u obzir način i metoda financiranja osnovnih odnosno obrtnih sredstava.
Nakon analize postojećeg stanja na temelju proračuna potrebnih sredstava u osnovna i obrtna sredstva izračunava se ukupna vrijednost investicijskog projekta. Nakon osvrta na svaki pojavni oblik imovine u projektu, uzima se u obzir način i metoda financiranja osnovnih odnosno obrtnih sredstava projekta.
Nakon što se obavila analiza postojećeg stanja te analiza projekta, pristupa se analizi sinergijskih učinaka, odnosno procjeni učinaka projekta na novonastalo stanje, prvenstveno dugotrajne imovine.
Prihodi i rashodi
Nakon što se obavi analiza imovine, potrebno je pristupiti analizi prihoda. Analiza prihoda sastoji se od umnoška procijenjenih cijena i količina pojedinih proizvoda, roba i usluga koje društvo prodaje. Ona se sastoji od analize postojećeg stanja, analizi učinaka projekta te sinergijskih učinaka projekta na novonastalo stanje u društvu.
Cjelokupna analiza prihoda je često izdvojena u zasebni dokument koji je nekad u obliku plana prodaje, nekad u obliku marketinške strategije, a nekad čak i u nekom trećem obliku. Neovisno o vrsti, takav dokument treba nam reći koji su planirani prihodi u budućnosti.
Zatim se pristupa analizi troškova. Potrebno je opet uzeti u obzir strukturu i obujam troškova postojećeg stanja, analizu učinaka projekta te sinergijskih učinaka projekta na novonastalo stanje u društvu.
Analizi troškova se pristupa znatno detaljnije od analize prihoda i uzimaju se u obzir troškovi amortizacije, troškovi proizvodnje, troškovi nabave robe, troškovi radne snage, troskovi vanjskih usluga te razni drugi ostali troškovi. Ostali troškovi će u nekim društvima činiti zaista preostali dio troškova te će im se tako i pristupiti, no ponekad ostali troškovi predstavljaju većinu troškova te će im se tada morati pružiti posebna i dodatna pažnja. Prvi dio će se odnositi na detekciju i razvrstavanje tih troškova u pojedine skupine, a zatim njihovoj analizi. Zbog nestandardiziranosti, vjerojatnost pogreške u ovom dijelu ekonomsko-financijske analize značajno raste, tako da je potreban dodatni oprez uz konstantne kontrole jer naknadno nije moguće niti uočiti niti popraviti bilo kakvu pogrešku.
Osim pažljivog pristupa ostalim troškovima, često se troškove analizira i na temelju različitih drugih karakteristika. Primjerice podjeli na fiksne i varijabilne, obračunske i novčane i slično, ovisno o potrebi pojedinog društva odnosno projekta.
Profitablinost
Profitabilosti kao posljedici razlike prihoda i rashoda se pristupa upravo na taj način – posljedično. Naime, kako bi društvo ostvarilo veću razinu profitabilnosti potrebno je to učiniti kroz povećanje prihoda ili kroz smanjenje troškova.
Povećanje prihoda se može ostvariti kroz porast cijene ili porast količine prodane pojedine robe, proizvoda ili usluge. Alternativno, dodavanjem novog proizvoda, robe ili usluge, ostvaruje se dodatni prihod od prodaje.
Smanjenju troškova se pristupa na različite načine, ovisno o vrsti pojedinog troška. Tako se primjerice pokušavaju smanjiti fiksni troškovi, koji predstavljaju troškove koji postoje neovisno o količini outputa koji društvo proizvodi. Najčešći su primjeri troškovi hladnog pogona i troškovi uprave. Nakon što društva dosegnu određenu razinu prihoda, odnosno porastu im prihodi, fiksni troškovi se polagano zanemaruju jer bivaju raspoređeni na velik broj pojedinačnih outputa. Nakon toga značajna pažnja se posvećuje analizi varijabilnih troškova. Varijabilni troškovi predstavljaju one troškove koji se mjenjaju ovisno o obujmu poslovanja. Velika pažnja se posvećuje varijabilnim troškovima upravo stoga što se pojavljuju u svakom outputu, te stoga i mala ušteda rezultira značajnim povećanjem profitabilnosti. Navedena podjela djeluje vrlo jednostavno, ali u praksi se pojavljuju granični slučajevi. Primjerice trošak grijanja ureda uprave i trošak grijanja pogona, te često i nemogućnost njihovog stvarnog razdvajanja, odnosno postojanje nepotrebnog troška u slučaju razdvajanja. Drugi primjer predstavljaju neki oblici srednjeg menadžmenta.
Analizi obračunskih i novčanih troškova se pristupa i zbog činjenice kako je za novčane troškove potrebno osigurati obrtni kapital.
Ostali elementi u analizi su nam u značajnom dijelu unaprijed definirani, a nemamo mogućnost velikog utjecaja na njih ili na njihove vrijednosti.
