Utvrđivanje veličine poduzetnika

Definicija poduzetnika

Za potrebe primjene pravila o državnim potporama, odnosno sudjelovanja u natječajima sufinanciranima od Europske unije u kojima se od prijavitelja traži samoprocjena njihove veličine, subjektima na tržištu važno je znati pravila sukladno kojima se određuje predstavljaju li oni poduzetnika te, u tom slučaju, koja je njihova veličina.

Europski sud je, kroz svoju praksu, definirao poduzetnike kao subjekte koji obavljaju gospodarsku djelatnost, bez obzira na njihov pravni status i način na koji se financiraju. Posljedice takve definicije su sljedeće:

  1. status subjekta na temelju nacionalnog prava nije odlučujući
  2. primjena pravila o državnim potporama kao takva ne ovisi o tome je li subjekt osnovan u cilju ostvarivanja dobiti
  3. klasifikacija subjekta kao poduzetnika uvijek ovisi o posebnoj djelatnosti – subjekt koji obavlja gospodarsku i negospodarsku djelatnost smatra se poduzetnikom samo kad obavlja gospodarsku djelatnost.

Slijedom presuda Europskog suda gospodarskom djelatnošću se ima smatrati svaka djelatnost koja se sastoji od pružanja robe i usluga na tržištu. Navedenom se definicijom poduzetnika vodila Europska komisija kod donošenja svojih preporuka. Važeća preporuka, „Commission recommendation of 6 May 2003 concerning the definition of micro, small and medium-sized enterprises“ (2003/361/EC) sadrži, osim definicije poduzetnika, pravila o veličini poduzeća, koja su ukratko prikazana u nastavku.

Mikro, mala i srednje poduzeće – MSP

U grafičkom se prikazu vide kriteriji za utvrđivanje veličine poduzeća, s obzirom na kategorije: broj zaposlenih i godišnji promet ili aktiva/dugoročna imovina.

Pri definiranju je obavezna kategorija broj zaposlenih te se, uz nju, uzima i jedna od ostale dvije kategorije: godišnji promet i/ili aktiva/dugoročna imovinapjr-educa-24-01

Povezanost poduzeća

Prilikom utvrđivanja konačne kategorizacije poduzeća u obzir se u određenim slučajevima moraju uzeti i druga poduzeća.

Postoje tri kategorije poduzeća: neovisna/autonomna, partnerska i povezana poduzeća.

  1. Neovisna (autonomna) poduzeća

Neovisna poduzeća su ona kod kojih je udio jednog ili više poduzeća manji od 25% udjela ili glasačkih prava poduzeća i obrnuto. Poduzeće se smatra neovisnim čak i kada je prag od 25% udjela ili više, ali ne više od 50% u posjedu jednog od sljedećih subjekata ili više njih, pod uvjetom da oni nisu međusobno povezani: poduzeća za javna ulaganja, poduzeća koja posluju rizičnim kapitalom i poslovni anđeli, sveučilišta i neprofitni istraživački centri, institucionalni ulagači, uključujući fondove za regionalni razvoj, autonomna lokalna vlast s godišnjim proračunom manjim od 10 milijuna EUR-a i manje od 5.000 stanovnika.

  1. Partnerska poduzeća

Ukoliko udio jednog ili više poduzeća u drugom poduzeću iznosi 25% ili više, ali ne više od 50 % udjela ili glasačkih prava, njihov odnos postaje partnerski te se to poduzeće više ne može smatrati neovisnim. U definiranju ovih odnosa vrijedi pravilo recipročnosti.

Ako se utvrdi da postoji partnersko poduzeće, pri definiranju spada li pojedino poduzeće u jednu od kategorija MSP-a,

konačnom broju zaposlenih i godišnjem prometu ili aktivi/dugoročnoj imovini pridodaju se isti pokazatelji drugog ili više poduzeća s kojima je to poduzeće u partnerskom odnosu i to za onoliki postotak koliko drugo poduzeće ili poduzeća imaju udjela u navedenom poduzeću. Pridodaju se pokazatelji samo onih poduzeća s kojima je poduzeće izravno u partnerskom odnosu. Bitno je naglasiti da se ne pripisuju pokazatelji onih poduzeća s kojima su partneri prvog poduzeća u partnerskom odnosu.

  1. Povezana poduzeća

Karakteristika povezanog poduzeća je većinski udio jednog ili više poduzeća u udjelu povezanog poduzeća.

Smatra se da su dva poduzeća povezana u slučajevima kako slijedi:

  • poduzeće je većinski vlasnik ili vlasnik većine glasačkih prava u drugom poduzeću
  • poduzeće ima pravo imenovati ili smjenjivati većinu administrativnog osoblja, menadžera ili članova nadzornih odbora drugoga poduzeća
  • ugovorom između poduzeća, odredbom u statutu ili društvenom ugovoru jednog od poduzeća, omogućena je provedba izravnog utjecaja nad drugim poduzećem
  • poduzeće ima mogućnost, u skladu s ugovorom, provesti isključivi utjecaj nad većinskim udjelom ili glasačkim pravima drugoga poduzeća

U definiranju ovih odnosa vrijedi pravilo recipročnosti.

Pri definiranju spada li pojedino poduzeće u jednu od kategorija MSP-a, konačnom broju zaposlenih i godišnjem prometu odnosno aktivi/dugoročnoj imovini pridodaju se isti pokazatelji subjekta s kojima je poduzeće u povezanom odnosu i to u iznosu od 100% poduzeća s kojim je poduzeće povezano

U slučaju da je poduzeće za koju je poduzeće vezano također povezano s drugim poduzećem ili poduzećima, konačnom broju zaposlenih i godišnjem prometu odnosno aktivi/dugoročnoj imovini pridodaju se isti pokazatelji svih poduzeća koja su u povezanom odnosu.

Poduzeća i tijela javne vlasti

Poduzeće se ne može smatrati MSP-om ukoliko je 25% ili više udjela ili glasačkih prava, izravno ili neizravno kontrolirano, jedinstveno ili zajednički, od strane jednog ili više tijela javne vlasti. Ovo znači da se takva poduzeća ne smiju javljati na pozive za dodjelu bespovratnih sredstava Europske unije (ali ii na domaće natječaje) u kojima su prihvatljivi prijavitelji subjekti malog gospodarstva.

Hrvatsko zakonodavstvo

Zakonom o poticanju razvoja malog gospodarstva (NN 29/02, 63/07, 53/12, 56/13) kategorija poduzetnika je, sukladno čl.1a, usklađena s Preporukom Europske komisije 2003/361/EC. Međutim, u smislu predmetnog Zakona, malo gospodarstvo čine samo subjekti koji su neovisni ali ne i oni koji su partnerski subjekti ili povezani subjekti.

 

[wpfilebase tag=file id=10 tpl=simple /]

Najnoviji članci iz iste kategorije