Pristup logičkog okvira: prednosti i nedostaci
Pristup logičkog okvira (eng. Logical Framework Approach, u daljnjem tekstu LFA) posjeduje središnju ulogu u planiranju i upravljanju razvojnim projektima i programima posljednjih 20 godina. Pristup je postao glavni alat u planiranju, praćenju i evaluaciji projekata. Iako se koristi i potiče od strane najvećih donatorskih organizacija, predmet je brojnih kritika u pogledu teorijske osnove i načina na koje se primjenjuje u praksi.
LFA se različito razumije, a time i provodi, što se može podijeliti u 3 kategorije: LFA kao formalna procedura, LFA kao način razmišljanja i LFA kao brand ili simbol korišten s ciljem zadovoljavanja uvjeta donatora[1].
LFA kao formalna procedura
LFA se koristi kao formalni sustav za planiranje, praćenje i evaluaciju projekata. Pristup se sastoji od nekoliko standardnih koraka u kojima sudjeluju različiti dionici s ciljem određivanja problema, ciljeva, rizika itd. Ishod pristupa logičkog okvira je plan projekta ili programa, sažet u logičkoj matrici.
LFA kao način razmišljanja
LFA se razumije kao set ideja i ‘metode analitičkog razmišljanja’. Pristup se uzima kao proces kojim dolazimo do projektne ideje i ključnih komponenti, bez nužnog formuliranja logičke matrice kao krajnjeg produkta.
LFA kao ‘brand’
Korištenje logičkog pristupa radi ‘brandiranja‘ procesa planiranja projekta na način da je prihvatljiv donatorima i pogodan za stjecanje sredstava, bez cilja kritičkog razmatranja razvojne intervencijske logike.
Rasprostranjenost pristupa logičkog okvira također je posljedica rastuće zabrinutosti za stvaranje vidljivih, održivih učinaka kao ishoda inicijativa. Na LFA se gleda kao na alat kojim se određuju jasna očekivanja o tome što treba napraviti, a ujedno se olakšava razrada i prezentacija prijedloga za koji se traži financiranje i omogućava sistematičnije praćenje provedbe.
LFA je poželjno uzimati u obzir kao proces ‘razmišljanja’ u dizajniranju konkretnih razvojnih planova, a ne kao na nametnutu metodu za dobivanje sredstava. Premda LFA treba biti podloga za cijeli projektni ciklus, on se u praksi najčešće koristi samo u fazi planiranja. Jednom kad projekt započne, pristup logičkog okvira i logička matrica stavljaju se sa strane i ne služe kao referenca za praćenje napretka i razvitka projekta u donosu na prvotno definirani plan. U teoriji, logička matrica se može prilagođavati tijekom ciklusa te se treba primjenjivati kao vlastito sredstvo za učenje i poboljšavanje projekata. Logički pristup i matrica postoje kako bi se olakšala provedba projekta i rezultirala željenim ishodima, a ne kao obveza prema ugovornom tijelu.
Prednosti
Jedna od najvećih prednosti LFA je završna, matrična struktura koja pruža jasnu i cjelokupnu sliku projekta. Nadalje, LFA potiče prijavitelja da pažljivo razradi plan i kontinuirano propituje „što ako“. Na sistematičan način navodi nas na razmišljanje kako će definirane aktivnosti ispuniti rezultate, svrhu projekta te doprinijeti općem cilju. LFA nas potiče da razmišljamo analitički i tražimo jasna i konkretna rješenja.
Logička matrica je sažetak ključnih elemenata u projektu i njihova prezentacija na konzistentan i usklađen način. Omogućava relativno brzo razumijevanje nacrta projekta, onoga što se želi postići te sredstava kojima se to namjerava postići, te olakšava usporedbu više različitih prijedloga. Samim time, potiče objektivnost i pojednostavljuje proces evaluacije projektnih prijedloga.
Nedostaci
Najveći nedostatak pristupa logičkog okvira proizlazi iz činjenice da se zasniva na linearnoj logici prema kojoj uložena sredstva (inputi) automatski vode određenim rezultatima, specifičnom i općem cilju (uz ispunjenje svih pretpostavki). LFA djeluje na principu uzroka i posljedica, što u stvarnom kontekstu provedbe razvojnih projekata nije uvijek ostvarivo. Iako pristup uzima u obzir nepredvidive faktore preko analize rizika i pretpostavki, on je i dalje jednodimenzionalan i često ne daje najbolji odraz stvarnosti s kojom se susreću akteri u razvojnom sektoru. Dionici i zajednice obično funkcioniraju u puno kompleksnijim okruženjima nego što ih je LFA u mogućnosti prikazati. Time sam pristup neposredno potiče razvoj jednostavnih i možda ne uvijek adekvatnih odgovora na razvojne probleme. Izazov pristupa logičkog okvira ogleda se i u načinu na koji se koristi u praksi. Iako „logičan“ i sistematičan pristup olakšava fokus na ono bitno, prijavitelji često prilažu veću pažnju na samu metodu, a zanemaruju inicijalne ciljeve i smisao projekta.
Pristup logičkog okvira nije samo traženi uvjet za dobivanje sredstava, već je to metoda kojom se kreiranje uspješnog projekta i njegova provedba znatno olakšava. Pravilnom i kontinuiranom upotrebom LFA tijekom cijelog ciklusa, potiče se reflektiranje na početne planove i doprinosi uspješnosti projekta. Nedostatak pristupa je u činjenici da se koristi za ‘uspostavljanje promjena’, ali kroz linearni model razmišljanja. Umjesto njegove primjene kao jedinog ispravnog, pitanje je postoji li uopće bolji model za kreiranje i provedbu razvojnih projekata i programa.
[1] Bakewell, O. i Garbutt, A. (2005) ‘The use and abuse of the logical framework approach’, Swedish International Development Cooperation Agency.
[wpfilebase tag=file id=17 tpl=simple /]
