2. Transparentnost
Transparentnost, u nedostatku bolje riječi, (engl. Transparency) zauzima vrlo važno mjesto u procesu nabave prema EU pravilima. U prilog tome govori i činjenica da je još u prosincu 1989. donesena Direktiva 89/105/EEC (Council Directive 89/105/EEC), koja se još naziva i Direktiva o transparentnosti (engl. Transparency Directive). Ova Direktiva zadaje cilj koji se mora postići, odnosno pred države članice stavlja obvezu prijenosa osnovnih načela (donošenja odluka unutar specifičnog vremenskog okvira; odluke moraju biti priopćene prijavitelju i moraju sadržavati izjavu o razlozima zašto je nešto odbijeno ili prihvaćeno a koja se bazira na objektivnim i dokazivim kriterijima; mora postojati mogućnost žalbe na odluku na razini države) u svoj nacionalni sustav, uz to da države članice same biraju formu (zakon, podzakonski akt i sl.).
Praktični vodič kroz procedure ugovaranja pomoći EU trećim zemljama (PRAG, eng. kratica) također navodi transparentnost kao jedno od 4 principa dodjele sredstava kojih se treba pridržavati pri svim procedurama. Iako se ovaj princip na prvi pogled čini razumljiv sam po sebi, u ovom broju EDUCA-e sagledati ćemo ga iz kuta korisnika EU sredstava.
Transparentnost kao pojam može se definirati i kao „pristup informacijama“. Tako je pojedina nabava transparentna kada je većina informacija o procesu dostupna široj javnosti, odnosno drugim riječima, transparentnost je rezultat dostupnosti informacija. Unutar „većih nabava“ (međunarodne i lokalne nabave koje idu preko 300.000€) dostupnost informacija o nabavi se osigurava objavljivanjem tzv. obavijesti o nabavi (engl. Procurement Notice) gdje su navedeni svi relevantni podaci koji omogućavaju zainteresiranima javljanje na pojedini natječaj.
Nadalje, uz ovu obavijest potrebno je osigurati i dostupnost informacija potencijalnim ponuditeljima o kriterijima po kojima će se procjenjivati prihvatljivost ponuditelja i ponude te kriterijima po kojima će se dodijeliti ugovor te njihovu dosljednu primjenu kod svakog ponuđača.
U konačnici, kod „velikih nabava“ transparentnost se očituje i kroz objavu informacije o tome kome je dodijeljen ugovor te prosljeđivanje informacije neuspješnim ponuđačima navodeći razloge zašto njihova ponuda nije odabrana u svrhu poboljšanja njihovog nastupa na nekom sljedećem javnom natječaju.
Kada govorimo o ugovorima o bespovratnim sredstvima većina nabava su „manje nabave“ (iako su iznosi još uvijek značajni) gdje nije predviđeno objavljivanje obavijesti o nabavi. Pitanje koje se postavlja je „kako osigurati transparentnost unutar direktne dodjele“ jer je kod ove vrste nabave, prema pravilima, dovoljno pozvati samo jednog potencijalnog ponuditelja te nije potrebno osigurati dostupnost informacija o natječaju širem krugu mogućih ponuđača.
Vodeći se sa tzv. Direktivom o nabavi (engl. Procurement Directive, DIRECTIVE 2004/18/EC), ugovori bi trebali biti dodijeljeni na temelju objektivnih kriterija koji osiguravaju sukladnost s principom transparentnosti. Drugim riječima, princip se može smatrati ispoštovanim ukoliko je prilikom dodjele učinjeno sve kako bi se spriječilo pružanje ne-fer prednosti određenom ponuditelju.
No kako to osigurati? Jer u osnovi, pozvani ponuditelj je stavljen u povoljniji položaj jer je samo on odabran da dostavi ponudu. Jedan od načina je taj da se pozove barem tri ponuditelja te na taj način osiguramo širu dostupnost informaciji o natječaju. Drugi način je da su svi kriteriji po kojima će se dodijeliti ugovor/ po kojima će biti procijenjen ponuditelj/ ponuda unaprijed poznati odabranom ponuditelju (ponuditeljima).
Također, jedna od mogućnosti je da se prije samog poziva, odabranog ponuditelja zatraži iskaz interesa od potencijalnih ponuditelja, kako bi se na objektivan način istražio potencijal tržišta te osigurala nabava temeljena na principu najbolje vrijednosti za novac.
Bez obzira koji način odabrali, najvažnije je osigurati da nabava, bilo kojeg reda veličine, nema skrivenih planova ili uvjeta te da je praćena sa dostupnošću svih informacija koje su potrebne za suradnju i kolektivno donošenje odluka.
Kako će i Republika Hrvatska vrlo skoro postati država članica i na nama je da prigrlimo ovo načelo te da ga se pridržavamo u procesima javne nabave.
[wpfilebase tag=file id=29 tpl=simple /]
