Aktivnosti u projektu predstavljaju operativni plan za postizanje utvrđenih očekivanih rezultata. One su planirani zadaci koji se po određenom kronološkom redoslijedu provode u okviru zadanog vremenskog rasporeda. Projektni prijedlog sadrži opis plana aktivnosti čijom će se pravovremenom i kvalitetnom provedbom doći do rezultata, a time i svrhe i općeg cilja projekta.
Uz sastavni program aktivnosti, uloga prijavitelja i partnera u tim aktivnostima te sažetog opisa njihovog vremenskog trajanja, plan aktivnosti treba prvobitno pokazati: logičan slijed njihovog dizajna i kasnije provedbe, međusobnu uzročno-posljedičnu povezanost i opravdanost njihovog odabira sa svrhom ispunjenja ciljeva.
Formiranjem aktivnosti i njihove strukture imajući u vidu spomenute smjernice, postižu se prikladnost i izvedivost aktivnosti, kao i njihova učinkovitost u ostvarenju rezultata. Također, ovako složene aktivnosti dopuštaju kreiranje relevantnih pokazatelja uspješnosti provedbe projekta i učinka nad ciljnom skupinom, ali i konkretno određenih uloga i doprinosa partnera u timskom radu pri generiranju razvojnog pomaka kojemu projekt stremi.
Razina opisa pojedinih aktivnosti i/ili skupina aktivnosti ovisi o: sektorskom području intervencije, opsegu projekta i utvrđenim načinima njegove provedbe. Dok poneki aspekti tijekom pisanja prijedloga mogu ostati indikativni, metodološki pristup, kako u dizajnu tako i u provedbi projekta, ustanovljuje se na temelju prethodno proučenih teorijskih smjernica i/ili empirijskih iskustava s praktičnim alatima koji u danoj akciji mogu najdjelotvornije polučiti željene rezultate.
Metodologija pripreme i implementacije projekta olakšava razvoj značajnih učinaka aktivnosti projekta na ciljne skupine, rezultate i ciljeve. Bitan vid metodologije projekta su metode, odnosno načini provedbe aktivnosti. Metodologija cjelokupnog projekta je određena i drugim aspektima, koji također doprinose uspješnijoj pretvorbi aktivnosti u rezultate i utjecaju nad ciljnom skupinom. U to spadaju: prethodna iskustva provedbe sličnih inicijativa i njihove preporuke, širi sektorski programi koji direktno podržavaju projekt i kojima projekt doprinosi, praćenje i završna analiza projekta, uloge partnera i drugih dionika, struktura i funkcije projektnog tima te posljednje, osiguravanje vidljivosti projekta i EU financiranja kroz, između ostalog, proces diseminacije.
Navedeni aspekti se prožimaju kroz dizajn i provedbu pojedinačnih aktivnosti i sukladno stvaraju dosljedan i sadržajno iscrpan nacrt projekta. Time se podiže vjerojatnost kvalitetne izvedivosti aktivnosti i njihove usklađenosti s očekivanim rezultatima i ciljevima.
Diseminacija je postupak usmjeren ka širenju informacija o važnosti i učinkovitosti postignutih rezultata projekta ključnim dionicima. Proces diseminacije započinje tijekom projekta, ali se on ponajviše ostvaruje na kraju projekta prilikom ostvarenja projektnih rezultata. Ključni dionici predstavljaju institucije, organizacije, pojedince i druge sudionike čiji interesi odgovaraju tematici projekta i koje je važno informirati o njegovom tijeku i ishodima. Multiplikacija je osnovni dio diseminacije s primarnim ciljem poticanja individualnih korisnika (na primjer, članova ciljne skupine koji nisu sudjelovali u projektu) da usvoje i stoga prošire rezultate projekta na druge osobe, regije i/ili sektorska područja.
Prema tome, kroz jasno utvrđene diseminacijske kanale stječe se podloga za kreiranje pozitivnih eksternalija i širenje povoljnih učinaka i rezultata projekta na širi krug grupe korisnika, ali i cjelokupnu zajednicu.
[wpfilebase tag=file id=3 tpl=simple /]
