Izuzev važnih pitanja upravljanja EU projektima s aspekta projektnog menadžmenta, uključujući procedure, procese javne nabave, upravljanje tijekom novca i drugo, kao temu za promišljanje uspješnosti EU projekata u području razvoja ljudskih potencijala, izabrali smo tri ključne „sadržajne“ teme u kontekstu kvalitetnijeg razvoja EU projekata: (1) Izbor i motivacija ciljane skupine; (2) Projektno partnerstvo i (3) Osmišljavanje održivosti.
(1) Izbor i motivacija ciljane skupina
Za razliku od poduzetničkih ili velikih infrastrukturnih projekta, projekti u području razvoja ljudskih resursa, koji su dosad bili financirani unutar IV. komponente IPA-e, a odsad unutar Europskog socijalnog fonda (ESF-a), primarno su upućeni na neku društvenu skupinu. Ciljana skupina stoga predstavlja one pojedince zbog kojih je čitav projekt uopće dizajniran i čije probleme pokušava riješiti ili barem umanjiti.
Nije rijetko da pojedini projekti imaju više ciljanih skupina, koje često možemo podijeliti kao direktne i indirektne ciljane skupine. Primjerice, direktna ciljana skupina u projektu zapošljavanja marginaliziranih skupina na tržištu rada može biti grupa nezaposlenih žena žrtava nasilja u određenoj županiji, a indirektna recimo predstavnici institucija koji u svojem radu imaju doticaj s ovom ciljanom skupinom, čije ojačane kompetencije kasnije omogućavaju kvalitetniji pristup u daljnjem radu s tom ciljanom skupinom.
Ovo navodi da je ključno kod razvoja projekta detaljno napraviti analizu problema, budući da nas to upućuje na nove, ponekad manje vidljive indirektne ciljane skupine, a čijim uključenjem se mogu značajno povećati ukupni učinci određene intervencije, ali i njihove održivosti. Kvalitetno razrađeni projekti stoga vrlo dobro poznaju probleme ciljane skupine za koju razvijaju projekt, imajući time mogućnost mnogo usmjerenijeg dizajna projektnih aktivnosti, uzimajući u obzir svoja saznanja na koji tip djelovanja ova ciljana skupina može najbolje reagirati, odnosno koji su faktori motivacije ili pak motivacijski rizici. To može uvjetovati izbor načina rada (grupne radionice/individualno savjetovanje), mjesto održavanja aktivnosti, njihov početak, ali i ukupno trajanje.
Primjerice, ako bi osmišljavali projekt za dugotrajno nezaposlene žene u ruralnom području, razmišljali bi o svim uvjetima koji predstavnice te ciljane skupine mogu demotivirati za sudjelovanje u projektu – skrb o djeci, mogući otpor partnera i obitelji uslijed potencijalnih naglašenih patrijarhalnih vrijednosti te udaljenost do mjesta održavanja edukativnih aktivnosti. Projekti s kvalitetnom analizom problema predvidjeli bi stoga projektom recimo i informativne radionice za partnere žena sudionica čime bi dodatno osigurali njihovu podršku za sudjelovanjem, ili, kao što je bio dobar primjer jednom konkretnog projekta – osigurali uslugu skrbi za djecu tražitelja posla, a koji nemaju prilike koristiti uslugu vrtića.
Razmišljajući o motivacijskim faktorima za sudjelovanjem ciljane skupine u projektu, uspješni projekti također pravovremeno planiraju organizaciju prijevoza i naknadu troškova prijevoza za ciljanu skupinu na mjesto održavanja programa, što se nameće kao ključno primjerice u ruralnim krajevima gdje značajnije udaljenosti unutar jedne županije mogu bit snažan rizik koji utječe na odluku o (ne)sudjelovanju te (ne)završavanje određenog programa usavršavanja ili osposobljavanja.
Postoje također slučajevi kada prijavitelj projekta prvi puta započinje rad s nekom ciljanom skupinom te su njegova saznanja o toj ciljanoj skupini time donekle ograničena. Ako govorimo o velikim društvenim skupinama – kao što su recimo poslodavci, potrebno se informirati koje metode rada se pokazuju najpoželjnije ili recimo poslužiti se određenim već objavljenim istraživanjima koja će nam dati detaljniji uvid u potrebe i načine motiviranja te skupine.
Primjerice, ako se bavimo diskriminacijom na tržištu rada, poslužiti ćemo se nacionalnim istraživanjima koja već detaljno opisuju obilježja tog problema, inspirirajući time svoju analizu potreba ciljane skupine. U uvjetima slabijeg poznavanja određene skupine, svakako se preporuča i kontakt s ciljanom skupinom putem nekih njihovih predstavnika već u fazi razvoja projekta ili pak uključenje aktivnosti gdje bi se na strukturirani način (primjerice, kroz fokus grupe) dobili važni uvidi u očekivanja i potrebe ciljane skupine po početku projekta.
Konačno, često se u promišljanjima o ciljanoj skupini postavlja pitanje njenog optimalnog broja te prijavitelji projekta znaju tražiti savjet o minimalnom broju ciljane skupine. Ne postoji jednoznačan odgovor na ovo pitanje, no postoji nekoliko načela kod kvantificiranja ciljane skupine na koje je potrebno obratiti pažnju. Potrebno je prvo saznati veličinu društvene skupine čije predstavnike uključujemo u projekt. Primjerice, ako se bavimo dugotrajno nezaposlenima u određenoj županiji, zanimati će nas službena statistika zavoda za zapošljavanje. Treba također uzeti u obzir da svaki EU natječaj nudi raspon potraživanog iznosa, što znači da se planirana veličina ciljane skupine mora staviti u odnos s potraživanim iznosom bespovratnih sredstava.
Ako je projekt vrlo teritorijalno fokusiran, s manjim brojem ukupno postojeće društvene skupine, ali čije rješavanje je sukladno ciljevima natječaja, onda će projekt potraživati sredstava na donjoj granici financijskih sredstava. Treba također uzeti u obzir da svaki projekt ima trošak upravljanja te promocije i vidljivosti, te je za projekte s vrlo malim ciljanim skupinama na taj način umanjen ukupni odnos između troškova i planiranih učinaka. U tom slučaju, moguće je promišljati o partnerstvu s drugim institucijama ili organizacijama kroz čije bi se sudjelovanja obuhvat projekta potencijalno teritorijalno proširio (recimo, u druge županije) ili da uključuje ciljeve, a onda i aktivnosti kojima se rješavaju neki dodatni, srodni problemi.
[wpfilebase tag=file id=32 tpl=simple /]
