Sudska nadležnost u postupcima javne nabave
Žalbeni postupak koji se vodi prema odredbama Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine, broj 90/11, 83/13, 143/13 i 13/14 – Odluka Ustavnog suda; dalje u tekstu: „Zakon“) upravni je postupak. Nakon donošenja odluke Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave (dalje u tekstu: DKOM) nezadovoljna stranka može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom. Postupak po upravnoj tužbi u predmetu javne nabave žurne je naravi. Od 1. siječnja 2012. godine Upravni sud Republike Hrvatske djeluje pod nazivom Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Za rješavanje upravnih sporova nadležni su upravni sudovi u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, osim upravnih sporova za koje je Zakonom o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14) i drugim posebnim zakonima propisano da rješava Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Sjedište i područje nadležnosti upravnih sudova je:
- UPRAVNI SUD U ZAGREBU za područja: Koprivničko – križevačke, Krapinsko – zagorske, Međimurske, Varaždinske, Sisačko – moslavačke, Bjelovarsko – bilogorske, Zagrebačke županije i Grada Zagreba.
- UPRAVNI SUD U SPLITU za područja: Dubrovačko – neretvanske, Šibensko – kninske, Splitsko – dalmatinske i Zadarske županije.
- UPRAVNI SUD U RIJECI za područja: Istarske, Primorsko – goranske, Ličko – senjske i Karlovačke županije
- UPRAVNI SUD U OSIJEKU za područja: Brodsko – posavske, Osječko – baranjske, Požeško – slavonske, Virovitičko – podravske i Vukovarsko – srijemske županije.
U Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske osnovani su: Mirovinsko – invalidsko – zdravstveni odjel; Financijsko, radnopravni i imovinskopravni odjel; Vijeća za ocjenu zakonitosti općih akata i Služba za praćenje i proučavanje sudske prakse. Predmete iz područja javne nabave rješava Financijski i radnopravni odjel.
Primjer iz prakse Visokog upravnog suda – pravo na pristup informacijama
Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno je pravo građana na informacije u posjedu tijela javne vlasti, transparentnost i otvorenost vlasti te suzbijanje korupcije. Temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama (Narodne novine, broj 25/13, 85/15) u svrhu zaštite, praćenja i promicanja prava na pristup informacijama kao i osiguravanje ponovne uporabe informacija uspostavljena je neovisna institucija Povjerenika za informiranje. Pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske vodio se spor s ciljem da se zainteresiranim strankama omogući pristup zapisnicima sa svih sjednica DKOM –a održanih temeljem čl. 15.st.1. i 3. Zakona o Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave (Narodne novine, broj 18/13, 127/13, 74/2014). Navedenim člankom propisana je obveza DKOM-a za ujednačavanjem postupanja i prakse. Pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici DKOM-a većinom glasova svih članova DKOM-a obvezno je za sva vijeća i članove DKOM-a. U Izvješću o radu DKOM-a za 2014. godinu[1] navedeno je: „Javnost rada osigurana je zakonskom odredbom po kojoj se odluke DKOM-a dostavljaju javnom objavom, te odlukom da je Upisnik žalbenih predmeta promptno, dnevno ažuriran, objavljen na internetskoj stranici DKOM-a, na adresi: www.dkom.hr . Istovremeno, mogućnost javnog uvida u rad DKOM-a isključuje potrebu zahtjeva za pravno na pristup informacijama“. Sukladno pravomoćnoj presudi Visokog upravnog suda RH br: UsII-63/2014-11 DKOM je dužan omogućiti pristup zapisnicima sa svih sjednica DKOM-a održanih temeljem čl. 15. st. 1. i 3. Zakona o Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave. Saznanja o načinu na koji DKOM zauzima pravna shvaćanja značajna je pomoć naručiteljima i ponuditeljima u žalbenim postupcima.
Odgovornost u radu DKOM-a
Moguća je situacija da se u upravnom sporu utvrdi da je DKOM radio nepravilno i/ili da je u svom radu postupio nezakonito. Postavlja se pitanje koji je daljnji pravni put za oštećenu stranku? Štetu koja stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom DKOM-a sukladno čl. 19. Zakona o Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave naknađuje Republika Hrvatska (parnica za naknadu štete). Republika Hrvatska može od člana Državne komisije zatražiti naknadu isplaćene odštete samo kada je u postupku sukladno zakonu utvrđeno da je član Državne komisije štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.
[wpfilebase tag=file id=33 tpl=simple /]
