Odluka Vlade RH o ograničavanju korištenja sredstava predviđenih državnim proračunom kojom se obustavljaju postupci javne nabave, osim onih koji su neophodni za obavljanje njihovih osnovnih poslova i funkcija, izazvala je brojne reakcije domaće stručne javnosti.
Prema odluci, za sve slučajeve (osim provedbe mjera za pomoć gospodarstvu, saniranja štete od potresa ili onih koje su u vezi borbe protiv epidemije) javni naručitelji trebaju ishoditi prethodnu suglasnost ministra financija. Direktorica PJR-a Ana Fresl procijenila je da će ministar morati odobriti prvo zahtjeve za pokretanje postupka, a onda i za donošenje Odluke o odabiru te prosječno tjedno razmatrati i odobravati više od 1.000 zahtjeva što će zasigurno stvoriti nepotreban pritisak na Ministarstvo financija te usporiti i možda blokirati sustav EU fondova.
U ovakvoj situaciji svjedoci smo jednog svijetlog primjera – nadležne institucije koja je odlučila zatražiti suglasnost za pokretanje odnosno nastavak provedbe svih postupaka javne nabave za sve projekte po jednom pozivu („Unapređivanje infrastrukture za pružanje socijalnih usluga u zajednici kao podrška procesu deinstitucionalizacije“) i time smanjiti administrativno opterećenje na Ministarstvo financija i svoje krajnje korisnike.
Ministarstvo financija je dalo suglasnost za sve nabave u projektima navedenog poziva u odgovarajućem roku što nas učvršćuje u mišljenju da bi bilo opravdano EU projekte odmah izuzeti iz primjene Odluke sve kako bi se osiguralo da EU projekti, a koji imaju strogo propisane rokove, ne čekaju suglasnost, jer svako čekanje ugrožava provedbu i postizanje rezultata.
Ulaganja kroz EU projekte po svojoj namjeni predstavljaju isključivo investicije koje i inače imaju cilj jačanje gospodarstva, a ne troškove, stoga neometani nastavak financiranja EU fondova predstavlja upravo ono što je Hrvatskoj potrebno da bi što prije izašla iz krize.
