Faktori koji utječu na ostvarivanje održivosti projektnih rezultata uključuju vlasništvo nad projektom, podršku na razini politika, ekonomske i financijske aspekte, socio-kulturne aspekte, jednakost spolova, tehnologiju i okolišne aspekte, te institucionalne i upravljačke kapacitete.
Iako se nerijetko misli da je održivost nešto čime se ne upravlja u provedbi projekta, taj je pristup pogrešan. U kontekstu pretpristupne pomoći, Europska komisija koristi upravljanje projektnim ciklusom kao pristup koji, između ostalog, pomaže osigurati održivost projekta. Pritom je važno poći od toga da je već prilikom definiranja projektnih ciljeva potrebno uzeti u obzir da ti ciljevi moraju donositi održive koristi ciljnim skupinama i krajnjim korisnicima.
U pristupu upravljanja projektnim ciklusom najvažniji alat u pripremi i dizajnu projekta je logička matrica (logički okvir). Pokušat ćemo ukratko spomenuti neka pitanja koja se pojavljuju u tijeku izrade logičke matrice projekta. Izrada logičke matrice započinje analizom dionika, problema i ciljeva. Pritom je potrebno suočiti se s pitanjem treba li projekt adresirati sve postojeće probleme ili samo dio problema – koji je određen brojem i razinom. U sljedećem koraku potrebno je zapitati se koji su to problemi i prilike na koje projekt najbolje može utjecati. Konačno, moramo odrediti koja je to kombinacija aktivnosti za koju je najvjerojatnije da će donijeti ostvarenje rezultata i održivost koristi koje projekt proizvodi.
Prilikom analize pretpostavki nužnih kako bi se projekt uopće pokrenuo, potrebno se pak zapitati koji su to vanjski faktori koji imaju utjecaja na provedbu projekta i održivost rezultata i koristi koje on proizvodi, dok je prilikom analize institucionalnih kapaciteta nužno u obzir uzeti da je samo njihovo optimalno korištenje pretpostavka ostvarenja održivih koristi projekta. U tom smislu projektne aktivnosti, rezultati i ciljevi ostvaruju određen utjecaj, efikasnost odnosno djelotvornost i efektivnost odnosno učinkovitost – dok je održivost nešto što obuhvaća sve dijelove logičke matrice.
Nadalje, bitna odrednica razvojne politike Europske unije je promocija i razvoj suradnje i partnerstava, kao i poticanje i razvoj vlasništva nad projektima, njihovim rezultatima i koristima koje proizvode. Sustav dodjele bespovratnih sredstava također počiva na tim temeljima, pri čemu su partnerstva i vlasništvo nad projektom nužne pretpostavke osiguranja relevantnosti, efektivnosti i održivosti. Stoga je važna sastavnica velikog dijela projekata i pristup koji se potiče upravo participatorni pristup, u kojem se razvijaju i jačaju institucionalni kapaciteti i partnerstva, te potiče suradnja s lokalnom zajednicom.
Ocjena održivosti se u pravilu daje u sklopu cjelokupne ocjene projekta, iako u načelu ona nastaje u određenom periodu po završetku projekta. Međutim, sustavno praćenje različitih faktora nužan je uvjet za ostvarivanje pretpostavljene održivosti. Takvo praćenje uključivat će praćenje financijske održivosti, stanja opreme, institucionalne kapacitete, partnerstva, utjecaj na okoliš, društveni utjecaj i prihvatljivost itd. Na temelju praćenja navedenih faktora sustavno se izrađuju i provode preporuke za eventualne promjene u opsegu i načinu provedbe (u smislu upravljanja, financiranja itd.) kako bi se osigurala efektivna provedba i ostvarenje održivih rezultata.
S obzirom na to da se održivost također veže uz nastavak pozitivnih utjecaja i rezultata projekta po završetku njegove provedbe, analiza održivosti mora se fokusirati na:
- vlasništvo nad ciljevima i ostvarenjima – na primjer, koliko su dionici bili obaviješteni i uključeni u izvedbu projekta i njegove ciljeve, jesu li se s njima slagali i jesu li do kraja ostali uključeni u njegovu provedbu;
- pitanje jesu li ciljevi i rezultati projekta u skladu s politikama koje se provode na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te postoji li podrška politika za ostvarenja (rezultate) projekta – na primjer, jesu li donatori i donositelji odluka koristili ili reagirali na rezultate projekta i kakvi su efekti iz toga proizašli; koliko su nacionalne ili sektorske politike i prioriteti utjecali na projekt pozitivno ili na neki drugi način; kolika je razina podrške državnih organizacija, organizacija civilnog društva ili drugih dionika;
- institucionalne kapacitete – na primjer, kolika je razina posvećenosti dionika (Vlade, kroz proračunske potpore, ili partnerskih institucija), koliko su ciljevi i aktivnosti projekta ili njegovi dionici povezani ili uključeni u rad s lokalnim institucionalnim strukturama; ako su stvorene nove institucije, kakvi su njihovi kapaciteti, može li se provedba nastaviti dugoročno (postoji li osoblje i da li je kvalitetno obučeno, financijska sredstva, oprema itd.) te mogu li partneri preuzeti nastavak provedbe itd.;
- prikladnost proračuna u odnosu na ciljeve;
- socio-kulturne faktore – na primjer, jesu li ciljevi i aktivnosti projekta u skladu s lokalnom percepcijom potreba i načina da se one zadovolje, te raspodjelom koristi na članove zajednice; jesu li u skladu s društvenim pogledima i vjerovanjima, a ako ih mijenjaju, jesu li takvi pokušaji dobro prihvaćeni kod ciljnih skupina i krajnjih korisnika; jesu li aktivnosti i ciljevi proizašli iz analiza ranije navedenih faktora (uključujući uključenost ciljnih skupina i krajnjih korisnika u razvoj projekta); kakva je razina odnosa između osoblja uključenog u provedbu projekta i lokalne zajednice;
- financijsku održivost – na primjer, jesu li proizvodi i usluge dostupni korisnicima i mogu li ostati takvima po završetku projekta; jesu li sredstva osigurana za provedbu projekta bila dostatna i jesu li osigurani izvori dovoljni za nastavak aktivnosti;
- tehnička pitanja – na primjer, uklapa li se tehnologija, znanje, proces ili usluga stvorena projektom u potrebe ciljnih skupina, njihovu kulturu, tradiciju, sposobnosti ili znanje; jesu li razmatrane alternativne tehnologije; jesu li krajnji korisnici u mogućnosti primijeniti stvorenu tehnologiju i nastaviti njeno korištenje po završetku projekta;
- ostala pitanja, kao što su ravnopravnost spolova, utjecaj na okoliš ili dobro upravljanje.
Da bi se osigurala održivost, kroz cijelu je provedbu potrebno sustavno praćenje i preispitivanje aktivnosti i ciljeva prema gore navedenim pitanjima. Ukoliko za to postoji potreba, djeluje se na problematične aspekte održivosti:
- kad govorimo o financijskoj održivosti, potrebno je pratiti novčani tijek, potencijalne opasnosti i dodatne prilike za financiranje, potencijalne probleme prihvatljivosti troškova i povrata, nastanak dobiti itd.;
- kad govorimo o tehnologiji, potrebno je posebno pratiti da su primijenjena tehnološka rješenja prihvatljiva i održiva (odnosno dugoročno iskoristiva);
- potrebno je adekvatno adresirati potencijalne probleme vezane uz zaštitu okoliša i socijalne aspekte;
- potrebno je pratiti i inzistirati na institucionalnom jačanju i jačanju kapaciteta (djelovanje na razini politika te edukacije i treninzi);
- potrebno je pratiti postoji li plan za dodatne oblike pomoći, odnosno plan prijenosa ovlasti upravljanja na druge dionike (partnere).
Potrebno je također posebnu pažnju posvetiti činjenici da kvalitetni sustav praćenja nikad ne smije biti fokusiran isključivo na potrebe donatora ili kreatora politika (Engl. policy maker), već mora pratiti potrebe ciljnih skupina, krajnjih korisnika te provoditelja projekta i njihovih partnera. U suprotnom se može očekivati samo slabiji efekt ostvarenja rezultata i koristi, kao i slabiji razvoj lokalnih kapaciteta, a samim time i neodrživost projektnih rezultata i koristi.
[wpfilebase tag=file id=3 tpl=simple /]
