Za proaktivno i profesionalno upravljanje društvom, upravi je potrebno dostavljanje specifičnih informacija u obliku izvještaja. Izvještaje je nužno pripremati u strogo zadanim rokovima te ad hoc, s obzirom da je njihova bitna karakteristika da su „točno na vrijeme i na točnom mjestu“. Izvještaji za investitore dijele sličan oblik, dok su izvještaji za kreditore nešto jednostavniji i jednoobrazniji zato što prvenstveno trebaju prikazati sposobnost društva u financiranju vlastitih obaveza uz normalno poslovanje. Naravno, pripremanje takvih izvještaja nije nimalo jednostavno, stoga će nam upravo ova podjela pomoći u razumijevanju o čemu, kako i zašto trebamo izvijestiti putem izvještaja.
Pokazatelji uspješnosti poslovanja su mnogobrojni i predstavljaju složenu problematiku, a u svrhu analize najčešće se koriste podaci iz financijskih izvještaja.
Najčešće analize su:
- analiza odnosa bilančnih pozicija i pozicija u računu dobiti u gubitka (Ratio Analysis)
- horizontalna analiza financijskih izvještaja
- vertikalna analiza financijskih izvještaja
Analiza odnosa bilančnih pozicija i pozicija u računu dobiti u gubitka (Ratio Analysis)
Predstavlja sustavno određivanje odnosa u okviru internih i eksternih izvještaja. Uzima u obzir ključne odnose koji govore o financijskim performansama, odnosno pokazateljima društva, obuhvaća praćenje performansi u svrhu njihova unapređenja i pomaže u definiranju pokazatelja uspješnosti pružajući podatke o profitabilnosti, efikasnosti upravljanja imovinom, solventnosti i investicijskom potencijalu. Na taj način osigurava stalnost i standardiziranost u praćenju trendova u poslovanju. Kada postoje stalnost i standardiziranost u praćenju, onda je moguće i analizirati i istraživati promjene u poslovanju, te je moguća usporedba pokazatelja uspješnosti poduzeća međusobno, ali i usporedba poslovanja pojedinih dijelova ili odjela poduzeća.
a) analiza profitabilnosti
Smatra se najvažnijom analizom odnosa i sastoji se od profitne marže koja predstavlja postotak ostvarenoga dobitka prema vrijednosti cjelokupnoga posla izraženoga kroz ostvareni prihod u određenom razdoblju ili za svaki pojedinačni posao, ovisno koju se kategoriju dobiti i prihoda koristi. Razlikujemo stoga: bruto profitnu maržu, operativnu profitnu maržu, profitnu maržu prije oporezivanja i neto profitnu maržu. Drugi dio analize profitabilnosti se sastoji od pokazatelja povrata na investiciju koji može predstavljati odnos različitog prinosa i različitog pojavnog oblika kapitala (npr. kapital aktiviran u projektu ili kapital cjelokupnog društva, u odnosu na pojedinu kategoriju dobitka koja će biti primijenjena). Često se koristi i Du Pontov model.
b) analiza obrtaja imovine
Analiza odnosa između prihoda i imovine ne govori o stvarnom obrtaju imovine već o koeficijentu koji pokazuje koliko jedna novčana jedinica imovine stvara novčanih jedinica prihoda. Koristi se za usporedbu s prethodnim razdobljima ili s drugim društvima – tako primjerice imamo koeficijent utrživosti zaliha, koeficijent neto potraživanja, koeficijent obrtaja dugotrajne imovine ili koeficijent obrtaja tekuće imovine.
c) analiza solventnosti i likvidnosti
Likvidnost predstavlja sposobnost poduzeća da u roku podmiri sve svoje tekuće obveze, a solventnost predstavlja dugoročnu sposobnost poduzeća u roku podmirivati sve svoje obveze. Mjere likvidnosti, odnosno podmirenje tekućih obveza, važno je kako ne bi došlo do zastoja u nabavama resursa te blokade novčanih računa u ključnim trenucima za poslovanje. Mjere su utemeljene na odnosu tekuće aktive i tekuće pasive (tekući odnos, brzi odnos itd.) te mjerama koje pokazuju mogućnost pretvaranja tekuće nenovčane aktive u novac (obrtaj zaliha, prosječno vrijeme naplate itd.). Solventnost je promatranje dugoročne financijske stabilnosti kroz odnose između kapitalne i financijske strukture društva, odnose pojedinih pozicija te strukture s pozicijama aktive. Najvažniji pokazatelji solventnosti su: odnos dugoročnih obveza i ukupnog dugoročnog kapitala, stupanj zaduženosti kao odnos ukupnih obveza i aktive ili odnos dioničke glavnice i aktive, a također se često promatra i odnos ukupnih obveza i glavnice te odnos pokrića kamata.
d) analiza investicijskoga potencijala
Pokazatelji efikasnosti investiranja dioničara u dioničko društvo pružaju informacije o efektima ulaganja u redovne dionice dioničkoga društva. Cilj je procjena uspješnosti društva u terminima potencijala isplate dividendi i vrijednosti dionica na tržištu. Najčešći pokazatelji efikasnosti investiranja jesu: zarada po dionici, dividende po dionici, povrat na dioničku glavnicu redovnih dionica, prinos od dividendi, odnos cijene i zarade po dionici (P/E).
Horizontalna i vertikalna analiza financijskih izvještaja
Horizontalna analiza predstavlja analizu pozicija u financijskim izvještajima promatrajući pojedinu vrijednost kroz vrijeme te pokušaj određivanja pojedinih trendova. Vertikalna analiza predstavlja analizu pozicija u financijskim izvještajima promatrajući pojedinu vrijednost u odnosu na središnju, koju u računu dobiti i gubitka predstavlja poslovni prihod, a u Bilanci je predstavlja ukupna imovina. Osim samih vrijednosti, bitan je i trend njihovog kretanja.
