Apsorpcijski kapacitet EU fondova
Apsorpcijski kapacitet EU fondova može se definirati kao opseg u kojemu je pojedina država sposobna u potpunosti iskoristiti (apsorbirati) sredstva koja su joj alocirana iz europskih fondova na efektivan i učinkovit (efikasan) način. Apsorpcijski kapacitet postoji i na strani potražnje i na strani ponude, misleći pri tome na javnu upravu kao ponudu, a krajnje korisnike sredstava kao potražnju za sredstvima. Na potražnoj strani apsorpcijski kapacitet jest sposobnost aplikanata projekata da stvore prihvatljive projektne prijedloge. Na strani ponude, apsorpcijski kapacitet definira se sa tri elementa, to su makroekonomski kapacitet, financijski apsorpcijski kapacitet te administrativni kapacitet.
Makroekonomski kapacitet mjeri se u bruto društvenom proizvodu (BDP). Gornja granica za mogućnost povlačenja sredstava (maksimum) iz strukturnih fondova i kohezijskog fonda zajedno je 4% BDP-a pojedine zemlje.
Financijski apsorpcijski kapacitet jest sposobnost države da sufinancira programe i projekte koje financiraju EU fondovi, odnosno garancija da će sredstva za sufinanciranje biti dostupna iz različitih izvora javnog proračuna (lokalnog, regionalnog i centralnog državnog proračuna te također i iz proračuna privatnih organizacija koje provode projekte).
Administrativni kapacitet je sposobnost i vještina središnje, regionalne i lokalne vlasti da pripremi prikladne planove, programe i projekte na vrijeme, da donose odluke o tome koji projekti će se financirati, da urede i koordiniraju sustav između različitih partnera i dionika, da se uspješno nose s administrativnim zahtjevima i zahtjevima izvješćivanja te da sufinanciraju i nadziru provedbu projekata tako da maksimalno izbjegavaju nastanak nepravilnosti. Administrativni kapacitet uključuje strukturu, ljudske resurse te sustav i procedure. Sustav je dodatno opterećen rokovima u kojima se EU sredstva imaju potrošiti, a koji zahtijevaju niz preventivnih mjera i veliku disciplinu u provedbi programa.
Na strani potražnje za sredstvima, problemi apsorpcijskog kapaciteta raznoliki su. Na regionalnoj razini kapacitet se mjeri brojem identificiranih odnosno pripremljenih projektnih prijedloga. Ključno je kod ovoga razlikovati projekt od ideje. Ideja postaje projekt nakon što se utvrde i izrade različiti dokumenti (kao što su opisi ciljeva, rezultata i aktivnosti, proračun, studije izvedivosti, analize troškova i koristi, studija utjecaja na okoliš itd.) te dobiju različite potrebne dozvole (kad su radovi u pitanju tu su lokacijska i građevinska dozvola itd.). Dostupnost veće količine na opisani način zrelih projekata prava su odlika visokog kapaciteta.
Ovisno o vrsti organizacije, u praksi se vidi da veće organizacije imaju odnosno radije izgrađuju vlastiti kapacitet za pripremu i provedbu projekata, dok se manje organizacije oslanjaju više na konzultantsku potporu. Problem koji tu postoji je manjak sposobnosti korisnika da odredi kvalitetne i realne indikatore uspjeha svojih projektnih aktivnosti, rezultata i ciljeva. Također jedan od problema na lokalnom nivou je dostupnost vlastitog financiranja.
Zaključno, apsorpcijski kapacitet splet je okolnosti koje nastaju i u sustavu javne uprave koja upravlja sustavom fondova i na strani korisnika projekata.
[wpfilebase tag=file id=8 tpl=simple /]
