Što svaki projekt mora imati? (dio 1)
Vrlo često pitanje potencijalnih prijavitelja na bespovratna sredstva financirana sredstvima EU jest: Što moj projekt treba imati?
Da bi odgovorili na ovo pitanje, potrebno je ići korak unatrag i krenuti od samog početka razumijevanja procesa prijave projektnih ideja: ovisno o izvoru EU financiranja postoje različite forme (obrasci) za prijavu projektnih ideja (različiti programi Unije imaju svoje specifične obrasce koji se pak razlikuju od obrazaca koji se koriste u IPA financiranim projektima). Neovisno o tome, svi projekti koji se prijavljuju trebaju pratiti logiku „upravljanja projektnim ciklusom“ (eng. PCM – programiranje, identifikacija, formulacija, financiranje, provedba, praćenje i evaluacija, kroz alate pristupa logičke matrice – analizu dionika, analizu problema, analizu ciljeva i strategija, priprema logičke matrice te priprema rasporeda aktivnosti i sredstava) te podliježu ocjenjivanju projektnih prijedloga u odnosu na dvije „dimenzije“:
1) ocjenjivanje prijavitelja
2) ocjenjivanje projektne ideje
Usporedbom nekoliko programa EU moguće je zaključiti da postoje različita tumačenja u odnosu na ove dvije kategorije (u smislu koji kriteriji spadaju pod iste) te se ponegdje posebno navodi treća „kategorija“ koja se odnosi na opću prihvatljivost u odnosu na natječaj, tj. provjeru kriterija prihvatljivosti koje se odnose na:
- prijavitelje koji smiju zatražiti bespovratna sredstva i njihove partnere, te na
- projekte kojima se mogu dodijeliti bespovratna sredstva
Ponegdje (u IPA projektima) uz bok ovim kriterijima odmah se navodi i prihvatljivost u odnosu na vrste troškova koji se mogu uzeti u obzir prilikom određivanja iznosa bespovratnih sredstava. Neovisno kako ih podijelili (CIP program ih dijeli na tri kategorije, LIFE program na dvije itd.), za potrebe jasnijeg razumijevanja teksta možemo reći da je osnovni preduvjet bilo kojeg natječaja za bespovratna sredstva PRIHVATLJIVOST prijavitelja/partnera i projektne ideje u odnosu na sektore ili teme, tj. aktivnosti (ponegdje vezano i uz mjesto provedbe). Ukoliko korisnik ne zadovoljava osnovne uvjete prihvatljivosti ne možemo ni govoriti o daljnjem procesu ocjenjivanja prijavitelja/projektne ideje.
1.Ocjenjivanje prijavitelja u odnosu na financijsku stabilnost, tj. dostatnost financijskih kapaciteta koji trebaju omogućiti provedbu projekta neovisno o „tranšama“ plaćanja. Iako mnogi ovaj kriterij smatraju strogim, on je uistinu logičan ako se razmisli o njegovoj svrsi – ovisno o programu koji financira projekt, predujam na temelju potpisanog ugovora ne mora biti predviđen uopće ili pak može iznositi od 20% ili do (najpoželjnije situacije) 80% iznosa bespovratnih sredstava. Čak i da govorimo o maksimalnom iznosu predujma, projekt će u jednom trenutku (pred kraj provedbe) ostati bez EU sredstava te će se daljnja provedba morati osloniti na postojeće financijske kapacitete prijavitelja. Ukoliko isti ne posjeduje tu „snagu“, provedba projekta bit će ugrožena, te će doći do niza problema sve do mogućeg raskida ugovora i prekida provedbe projekta prije nego je isti postigao svoj cilj (sa stanovišta donatora ovo je veliki rizik s obzirom da se taj iznos mogao dodijeliti nekom drugom prijavitelju za drugi projekt).
- Druga dimenzija ocjenjivanja prijavitelja odnosi se na tehnički i upravljački kapacitet za upravljanje projektom. Ponegdje se taj kriterij dijeli na dva zasebna (kao što su navedeni), dok je negdje on predstavljen kao jedinstven kriterij pod nazivom „operativni kapaciteti“. Ukoliko govorimo o tehničkom kapacitetu, prijavitelj (a ponegdje i partneri) moraju dokazati stručnost u temi/sektoru iz kojeg prijavljuju projekt, tj. tzv. „profesionalnu ekspertizu“ u obliku stručnih kompetencija i kvalifikacija. Ovaj kriterij dosta je naglašen u specifičnim projektima koji se financiraju sredstvima programa Unije s obzirom da su to često projekti koji spadaju u domenu „izvrsnosti“. Kod upravljačkih kapaciteta, prijavitelji moraju dokazati dostatnost upravljačkih kapaciteta koji će koordinirati i upravljati projektom kroz vrijeme trajanja provedbe. Ovaj kriterij veže se češće za međunarodne, (financijski) velike, kompleksnije i dugoročne projekte nego li je to slučaj s relativno malim projektima.
Neovisno na koji program prijavljujete projektnu ideju, ove kriterije treba ozbiljno uvažiti. Dok se u IPA projektnim prijedlozima ovi kriteriji ocjenjuju u drugom koraku ocjenjivanja (slanje potpunog prijavnog obrasca) u sklopu ukupnog ocjenjivanja projektnog prijedloga te nose (uobičajeno) do 20% max. bodova od ukupnih, kod nekih programa Unije ovi kriteriji nazivaju se „selekcijski“ kriteriji i nose minimalni prag koji prijavitelji moraju (bodovno) zadovoljiti kako bi se uopće njihova projektna ideja uzela u razmatranje. (nastavak teksta u PJR Educi br. 9)
[wpfilebase tag=file id=36 tpl=simple /]
