Faktori uspješnosti i preporuke za pripremu EU projekta u području razvoja ljudskih potencijala- (3) Osmišljavanje održivosti

pjr-educa-47

 

Različite vrste EU projekata u području razvoja ljudskih resursa uvjetovati će kako promišljati održivost te kako je unaprijediti još u fazi razvoja i pisanja projekta.

Nove/unaprijeđene usluge u području zapošljavanja i socijalnog uključivanja

Velika većina projekta u području razvoja ljudskih resursa nudi ciljanim skupinama određene nove/unaprijeđene usluge (socijalne usluge, edukacije, savjetovanja, strukturirana radna praksa u svrhu zapošljavanja) te se održivost ovakvih projekata nameće kroz osiguranje nekog oblika daljnjeg financiranja programa za nove predstavnike iste ciljane skupine ili pružanje dodatne podrške po završetku projekta početnoj ciljanoj skupini.

U tom slučaju, prijavitelji moraju biti iznimno upućeni u moguće oblike nastavaka financiranja već u fazi razvoja projekta te time EU projekt postaje prilika za uspostavljanje nekih novih oblika djelovanja za koje znamo da su strateški nacionalno, regionalno, lokalno ili međunarodno poticani.

Projekti bi stoga trebali biti iznimno fokusirani u izbor aktivnosti koje će doprinijeti daljnjoj održivosti – jačajući kapacitet svojih djelatnika u nekim specifičnim područjima te izradu korisnih materijala i nabavu opreme koje mogu koristiti u radu s ciljanom skupinom.

Vrlo je osjetljivo, posebno u projektima u području socijalnog uključivanja, da se intenzitet ili obuhvat usluge po završetku projekta mora umanjiti, budući da to zbog osjećaja nepredvidljivosti potencijalno stvara nepovjerenje kod ciljane skupine. Ovdje se posebno nameće nužnost sinergije partnera iz svih sektora, ponajviše između javnog i civilnog, gdje se pokazalo da zreli projekti koji čitav razvoj projekte ideje baziraju upravo na razradi modela održivosti, postaju primjeri dobre prakse.

Društveno/socijalno poduzetništvo kao oblik potencijalne financijske održivosti

Drugi oblik promišljanja održivosti usmjeren je na to da projekt ponudi početne resurse u neki oblik djelovanja koji će financijski potom biti samo-održiv. Ovo predstavlja najviši oblik održivosti, ali i najsloženiji za ostvarenje. U području razvoja ljudskih resursa riječ najčešće je riječ o uspostavljanju nekog oblika društvenog/socijalnog poduzetništva. Iako će tek ESF donijeti konkretniju priliku za jačanje socijalnog poduzetništva, taj model održivosti je već bio neformalno prisutan u IPA projektima kroz primjerice osnaživanje postojećih ili osnivanje novih udruga za vrijeme projekta koje imaju za cilj okupljati ciljanu skupinu za daljnji razvoj ljudskih resursa te za plasiranje na tržište novih proizvoda ili usluga.

Procjena uspješnosti ovog modela održivosti tek predstoji, no nameće se već sad da je njihova uspješnost u ovisnosti o barem nekoliko predstavnika ciljane skupine koji predstavljaju ‘motor’ daljnjeg razvoja uspostavljene nove forme djelovanja nakon ovakvih projekata. Čini se također da će u budućnosti projekti trebati planirati individualnu mentorsku podršku u procjeni snaga i slabosti takvih pothvata te izradi složenih poslovnih planova i marketinških studija, budući da nose rizike kao i svaki drugi oblik poduzetništva.

Hrvatski kvalifikacijski okvir

Hrvatski kvalifikacijski okvir (HKO) kao nacionalna reformska platforma za sve projektne intervencije u sektoru obrazovanju, s ciljem nužnog usklađivanja stvarnih potreba na tržištu rada s obrazovnom ponudom na svim razinama, predstavlja tipove projekta s posebno snažnim potencijalnom za održivost.

Novi ili unaprijeđeni programi izrađeni kroz projekte nastavljaju se u obrazovnim institucijama provoditi za mnoge nove generacije, a izrađeni prateći materijali i nabavljena oprema to podržava. Uz obvezne aktivnosti izrade standarda zanimanja i standarda kvalifikacija te izradu novih ili unaprjeđenja postojećih programa, projekti u sektoru obrazovanja trebaju promišljati dodatne aktivnosti koje mogu ojačati kvalitetu obrazovne usluge i kapacitete obrazovne institucije aspekta održivosti, ponajprije kroz primjerice uspostavu sustava osiguravanja kvalitete te davanja povratnih informacija, kako od strane polaznika, učenika i studenta, tako i predstavnika poslodavaca kroz uvođenje redovnih konzultacija i time inspirirano daljnje ažuriranje obrazovnih programa.

[wpfilebase tag=file id=32 tpl=simple /]

Najnoviji članci iz iste kategorije